top

I TO SAM JA

Ronioc

VITO, DON VITO, VITAS, VITKAS, VITAČ, VITKAČ, VITKO, VITTORIO, AMADEUS, WOLF, VITOSLAVSKI , pa čak i - PAGANINI - a ima i još - većina mojih nadimaka na mom dosadašnjem životnom putu. Sigurno mnoge zanima - kaj budu sad tu našli... Kaj sam to - još ja? Iskreno, to se sad na početku teksta i ja pitam... Pa, kao prvo - volim se zafrkavati, zato bu tu sigurno svega - nadrobljenoga (uopće ne znam kak bu se ovo prevelo na njemački i engleski...hehe)! Osim kaj se od malih nogu bavim glazbom, o čemu možete pogledati pod životopis, tu budete možda saznali nekaj više o mom osobnom životu i stvarima koje volim. Dakle, ne znam od kud da počnem, al od osnovnih "postavki" kak ih ja doživljavam - ne pijem, ne pušim, ne pijem kavu, ... al - jedno je konstanta - dosta sam "zaguljen" i uporan "tip" (to je i Ares, koji je radio ove stranice, iskusio na žalost na vlastitoj koži - nadam se da se "oporavlja"...), al se jako volim šaliti i sve gledam pozitivno u životu, jer vjerujem da Bog zna zašto je tako i da nas neće iznevjeriti. Također od kad znam za sebe - skupljam sve i svašta ("HRČAK" - kak mi znaju reći).

One koje ne zanima - kaj skupljam - nek jednostavno preskoče ovaj odlomak, a za ostale: značke, privjeske, poštanske marke, naljepnice, Svete sličice, razgledenice (koje sam dobio), razglednice (prazne), naliv-pera (pelikan mod.140 - posebno), kemijske, obične olovke, autiće (posebno porsche 911), pikule, kutije od cigareta i cigarete, šibice, stare novce Posebno kovane, posebno papirnate), strane novce, telefonske kartice, razne knjige (stare), isječke iz novina - razne zanimljivosti, programe, plakate (svojih koncerata), ulaznice (gdi sam bio), školjke, kamenčiće, kukce, kreditne-, bankovne- i ostale kartice, vizitke, male kalendarčiće, salvete, papiriće od boca, čepove od boca, stare papiriće-podsjetnike, vrećice, papiriće od kauguma, račune, naljepnice i deklaracije od kupljenih stvari, plišane figurice... Posebno skupljam slike. U njima jako uživam i uvijek pronalazim neke nove "dimenzije". Možda sam još nekaj i zaboravil, al - to je u glavnom - to!!!

Sigurno se pitate pa kaj će mi sve to!? I - di drži sve te stvari? Heh - to valjda ni ja sam ne znam a na prvo pitanje je lako odgovoriti - mnoge me stvari na nekaj asociraju, ili ih volim koji put gledati, koristiti, ili - jednostavno ih ne mogu baciti. A kaj mi onda drugo preostane nego - skupljati ih!? Istina je, da u zadnje vrijeme zbilja više nemam mjesta, no nikak da se odlučim - čega da se odreknem, kaj baciti? Al - još nisam potpuno zatrpan (fala Bogu), pa onda - za sad ne bum niš bacal...

Što se tiče mojih slobodnih aktivnosti i zanimacija - zanima me matematika i kompjuteri (zato sam i završio MIOC), ali i popravljanje raznih tehničkih stvari i sitnica. Tako volim posebno popravljati telefone i fax uređaje. Događalo mi se da potrošim puno vremena, sve raskopam, pa ne mogu popraviti, ili - da mi ostane puna šaka viška šarafa i ostalih stvari (hehe), al to je više bilo prije. U zadnje vrijeme ne ostaje višak, a i često se veselim svojim malim uspjesima! Tu mi je puno pomogel i moj Tata, koji sve popravlja (isto opet, kao i Deda) pa čak i izumljuje, al - obzirom da je On isto glazbenik (prof. harmonike) - to onda ostaje u glavnom - u kućnoj upotrebi.

Perike

Kad smo već kod obitelji - ono kaj znam je da je i Čukundjed sviral violinu, Pradjed - trombon u limenoj glazbi, Deda - klarinet, te je orkestriral djela - čitave partiture - za limenu glazbu, Tata mi je profesor harmonike, i svira klarinet, saksofon, gitaru, orgulje, klavijature, vodi zborove, komponira, harmonizira i piše partiture za zborove... Tak sam i ja nekak nastavil "obiteljski posel" - a zbilja to jako volim, i iako zbilja nije uvijek baš lako, al je - lijepo! I moja Sestra Ines također nije "iznevjerila" - magistrirala je flautu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, i uz koncerte i rad u glazbenoj školi, Prva flauta je u Dubrovačkom simfonijskom orkestru. Interesantno je da su svi bili (ili jesu) tehnički "vudreni". S Mamine strane ide glazba više preko pjevanja (Baka je uvijek voljela pjevati), iako je Mama pohađala glazbenu školu, al glavni su možda ipak s Mamine strane - osjećaji, pa čak i temperament, bez kojeg - nema glazbe... No - opet ja "zabrijao" u glazbu...

Ribič

Od stvari koje volim raditi - svakako na prvo mjesto ide ribolov na moru, lignjolov i hobotnicolov - kak ja to volim reći, pa onda ping-pong, košarka, trčanje, badminton, mini-golf, biljar, šah, rješavanje raznih matematičkih i ostalih problema. Posebno idu igrice - pictionary, scrabble, risiko, bela... kompjutorske igrice... U principu volim dobro društvo i društvene igre, i onda je svaka igra - super. Često se jako zaigram, ili se u nešto toliko unesem (poput ribolova), da mi se čak dogodilo to, da sam - kad sam bio mali - na Veloj rivi u Jadranovu lovio ribe, i odjednom mi nestane štoplin (čep), koji sam postavio za "velike ribe". Sav uzbuđen gledam di mi je sve otišlo, i kakva je to ribetina, kad je tak veliki čep, tak duboko odvukla, a kad ono tam - to je bil veliki brod, koji se uparkiraval, a ja ga u zanosu - jednostavno nisam ni opazil.... Eto - to mi se zbilja prilično usjeklo u pamćenje jer sam se jako prestrašil, kad je brod zatrubil, a ja sam u mislima - bio s ribama!

Motorist

Bicikl mi je jedno od osnovnih prevoznih sredstava, a još volim i sjesti na "Yamahu", motor koji mi je moja draga Sestrica Ines poklonila - (ima o tome jedna anegdota, al - to drugom prilikom). Volim prirodu i svjež zrak, a obožavam more i - ljeto! Posla imam i s policijom, i to - mogu slobodno reći - širom Europe - da - niš čudnog, kad baš valjda i ne zgledam "reprezentativno" i po njihovim normama... Šalu na stranu - bilo je zbilja vrlo smiješnih situacija i dogodovština s policijom, al je ipak vrhunac svih, kad su me zaustavili na malom motorčeku, a imal sam u to doba zelenu periku, koja je stršala na sve strane, a bila mi je fora i malo sam po Zagrebu s njom razveseljaval ljude. Ne bi čovjek vjeroval, al policajci koji su me zaustavili - nisu me pitali za papire i vozačku (iako sam sve i imal), nego su me pitali: "Čuj, stari - kaj bi mogli probat malo tu periku?" Ja nisam mogel vjerovat, al za zbilja - skinul sam periku i policajci su si na cesti isprobavali periku, smijali se jedan drugome, a da ne govorim o prolaznicima i vozačima...

Balans

Ne mogu, a da ovdje ne spomenem moju najdražu Lanu, koja mi je 14.02.2004. a i ja Njoj - rekla sudbonosno "DA", i koja mi je oslonac u životu. Trudimo se (kao što se i na slici vidi) održati ravnotežu u životu! Neki put baš i nije lako. Lana mi je također vrlo dobra "protivnica" kad su igre u pitanju, jer voli sport, i - nikad se ne predaje. Obzirom da je uvijek bila odlična učenica i studentica, a da završava fiziku, nije teško za pogoditi, da jako voli i matematiku, pa tako često zajedno rješavamo neke probleme.

Papa

To mi je uvijek poseban izazov - ko bu prvi našel neko rješenje! Za razliku od (pretpostavljam) većine drugih žena, Lana čak voli i loviti ribe, a lignjolov smo oboje, iako smo novi u tome, od prve zavoljeli. Posebno mi je drago i velika čast, da je čak i Papa Ivan Pavao II blagoslovio naš Brak, i taj susret s Papom bio nam je jedan zaista nezaboravan doživljaj. Više slika o tim događajima možete naći u GALERIJI SLIKA.

Već vidim, da je moj pokušaj - da možda ipak nekaj pametnog tu napišem - najvjerojatnije propal! Ovo je tek jedan mali dio, a toliko toga sam htjel s VAMA podijeliti! No, ak ste se bar malo nasmijali - i to je već nekaj. Znači da možda ipak nije bilo baš uzalud... Sve mi se čini, da bi možda mogel radije probati napisati i knjigu, a samo da pišem o dogodovštinama - bila bi prilično debela. Ili možda - bolje ne? He he he - za sad (čini mi se) nema straha... Na ovom mjestu bi se još ispričal svim ljudima, koje sam možda u životu povrijedil, il su zbog mene imali možda kakvih neugodnosti. Ako ovo budu čitali - meni je zbilja jako žal za sve (ono kaj znam, a vjerojatno ima i stvari koje ne znam), i - to sigurno nije bilo namjerno. Molil bi sve da mi oproste trenutke moje slabosti. Eto sve u svemu - i to sam ja...!